Između rušenja mostova i izgradnje zidova

Komemoracija povodom 31 godine od rušenja Starog mosta u Mostaru

Ženeva, 11. novembar 2024. — 8. novembra 2024. godine, Komisija Bijelih Traka, genevska organizacija koju su osnovali mladi preživjeli i potomci žrtava genocida i etničkog čišćenja u Bosni i Hercegovini, organizirala je komemorativni događaj na Univerzitetu u Ženevi povodom obilježavanja 31. godišnjice rušenja Starog mosta u Mostaru. Ovaj događaj, ispunjen refleksijom i emocijama, okupio je istraživače, aktiviste, članove dijaspore i građane koji su istraživali simbolički značaj ove tragedije i njene dugoročne posljedice.

Rušenje Starog mosta: Čin urbicida i njegove posljedice

Dana 9. novembra 1993. godine, usred rata u Bosni i Hercegovini, rušenje Starog mosta u Mostaru predstavljalo je čin urbicida s ciljem ne samo da se izbriše ikonični simbol grada, već i da se uništi ključni element zajedničke historije stanovnika Mostara. U godinama koje su uslijedile, ovaj napad postao je početna tačka za širu refleksiju o posljedicama rata koje, osim ljudskih gubitaka, uključuju i uništenje kulturnih i identitetskih simbola koji su od suštinskog značaja za društvenu koheziju.

Urbicid i njegovi uticaji

Dr. Aline Cateux, antropologinja i istraživačica u oblasti političkih nauka, otvorila je konferenciju predstavljajući analizu koncepta urbicida, naglašavajući njegov uticaj na urbane pejzaže i kolektivnu memoriju. Kao stručnjakinja za poslijeratnu obnovu i kolektivnu memoriju, dr. Cateux je sprovela detaljna terenska istraživanja u Bosni i Hercegovini, naročito u Mostaru, gdje se fokusirala na posljedice uništenja urbanih prostora na društvene veze i kulturu zajednice. Nakon doktorata iz antropologije na Univerzitetu u Parizu, posvetila je svoju karijeru proučavanju društvenih uticaja sukoba, radeći s brojnim nevladinim organizacijama i univerzitetima kako bi podigla svijest o dugotrajnim posljedicama urbicida na društva. Po njenom mišljenju, urbicid nadilazi fizičko uništenje i postaje strateški čin koji razbija zajednice i briše zajedničku historiju. Tako, uništenje simboličkih mjesta predstavlja dubok udarac na kolektivno pamćenje, mnogo više od obične materijalne devastacije.

Njeno izlaganje također je omogućilo da se istaknu i drugi spomenici Mostara, koji su često zasjenjeni Starim mostom. Spomenula je staru pravoslavnu crkvu, uništenu tokom rata i nedavno obnovljenu, naglašavajući važnost očuvanja mjesta koja su također značajna za kolektivnu memoriju. Dr. Cateux je podsjetila da uništenje tih prostora ostavlja neizbrisive tragove na društvenom tkivu i memoriji zajednica.

Savremene odjeke: Gaza i Palestina

U Bosni i Hercegovini, ožiljci rata su još uvijek vidljivi, a rane ostavljene uništenjima su duboke. Ipak, nedavni događaji, posebno u Palestini, podsjećaju da urbicid i segregacija predstavljaju stvarnosti daleko izvan bosanske historije. Danas, sistematsko uništavanje Pojasa Gaze tragično podsjeća na činove urbicida, s obzirom na to da uništavanje infrastrukture – kuća, univerziteta, mjesta kulture i molitve – ima za cilj izbrisati kolektivnu memoriju i uništiti kulturu jedne populacije.

Dr. Cateux se pitala: "Koje riječi trebamo koristiti da opišemo uništenja koja trenutno pogađaju Gazu? Opseg i sistematičnost tih uništenja možda zahtijevaju novi izraz za opisivanje onoga što se dešava u gradu doslovno poravnatom buldožerima."

Političke podjele i segregacija

Dr. Sandra Penić je priznata socijalna i politička psihologinja s doktoratom iz društvenih nauka sa Univerziteta u Lozani. Specijalizirala se za proučavanje kolektivne viktimizacije i njenih dubokih uticaja na emocije, uvjerenja i djelovanje pojedinaca u društvima pogođenim sukobima. Njena istraživanja posebno istražuju kako strukturni i politički faktori oblikuju našu percepciju i reakcije na nasilje.

Kao glavna istraživačica na Odjelu za političke nauke i međunarodne odnose, kao i u Švicarskom centru za afektivne nauke (UNIGE), dr. Penić nam je pokazala kako okruženje segregacije—obilježeno barijerama, kontrolnim tačkama i vojnim instalacijama—utiče na lokalno stanovništvo.

Posebno se osvrnula na situaciju na Zapadnoj obali kako bi pojasnila uticaj tih struktura na dobrobit, društvenu koheziju i političke stavove Palestinaca.

Opisala je kako fizička podjela stanovništva, obilježena barijerama i kontrolnim tačkama, kao što je slučaj na Zapadnoj obali, unakazuje palestinsku teritoriju i duboko remeti svakodnevni život. Ove politike fragmentiraju društveno tkivo i onemogućavaju ujedinjeni kolektivni otpor, produbljujući podjele unutar samih zajednica.

Dr. Penić također je naglasila da kontrolne tačke, umjesto da doprinosе sigurnosti, podstiču napetosti pojačavajući poniženja i exacerbira konflikte. Istakla je nedostatak značajnih kontakata između izraelske i palestinske populacije, koji su često ograničeni na negativne interakcije između civilnih stanovništava i vojnika, čime se dodatno hrani ciklus nepovjerenja i nasilja.

Zaključak

Ova večer proširila je razmišljanje o urbicidu i njegovim posljedicama, podsjećajući da, osim materijalnih uništenja, napadnuta je i duša naroda. Historija Mostara, Gaze i drugih područja pogođenih sukobima pokazuje da uništenje nije usmjereno samo na fizičke strukture, već i na društvene veze i kolektivnu memoriju, ostavljajući trajne tragove u društvima i utičući na njihovu sposobnost da se obnove.

Komisija Brassards Blancs je posebno zadovoljna što je privukla mladu publiku, koja je ključna za podizanje svijesti o pitanjima memorije i očuvanja našeg zajedničkog naslijeđa.

Izražavamo našu iskrenu zahvalnost govornicama, dr. Aline Cateux i dr. Sandri Penić, za njihove duboke analize i angažman. Ovaj događaj je još jedan korak prema boljem razumijevanju složenih procesa koji leže u temelju oružanih sukoba i šire.

Naši podržavaoci:

Posebna zahvalnost našim sponzorima, bez kojih ovaj događaj ne bi bio moguć.